Toga dana su Republiku Hrvatsku kao neovisnu državu, nakon što je Hrvatski sabor 25. lipnja 1991. godine donio deklaraciju o proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske, priznale tadašnje članice Europske unije.

Republika Hrvatska se nalazila u teškom položaju, Domovinski rat je bjesnio, a trećina zemlje bila je pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne armije i srpskih pobunjenika.

Prve zemlje koje su priznale neovisnost Republike Hrvatske bile su baltičke zemlje i Ukrajina i same još ne priznate, Litva 30. srpnja 1991., Ukrajina 11. prosinca 1991., Latvija 14. prosinca 1991., te nešto kasnije i Estonija 31. prosinca 1991.

Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island 19. prosinca 1991., istoga dana to je učinila i Njemačka. Njemačko priznanje stupilo je na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s priznanjima ostalih članica Europske unije.

Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992., Hrvatsku je priznala Sveta Stolica. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991., posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskom i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem.

Dan nakon Svete Stolice 14.siječnja 1992., Republiku Hrvatsku je priznao San Marino.

Uslijedila su priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga, Grčke, Argentine, Australije, Češke, Čilea, Lihtenštajna, Novog Zelanda, Slovačke, Švedske i Urugvaja.

Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Nakon toga su se priznanja samo nizala.

Članicom Ujedinjenih naroda Republika Hrvatska postala je 22. svibnja 1992  .